Kažemo da smo srećni ako imamo i jednog pravog prijatelja. Ako ste neko ko pleni dobrotom i imate ih više, vi imate divan život...
Da li je prijateljstvo već samo po sebi pravo bogastvo, pa ga ne bi trebalo rizikovati zbog materijalnog dobitka ili je ipak moguće da je i u poslu kao i kad-kad u ljubavi, najbolji drug nekada i najbolji partner?
Dok ne pronađemo svoj životni ritam, ne izgradimo sebe, skloni smo veličanju i prisvajanju tuđih mišljenja. Pored nesigurnih ljudi, postoje i oni samouvereni, za koje umemo da kažemo da „kukuriču pre vremena“. Ni jedni ni drugi ne prolaze dobro u komunikaciji sa okolinom.
Nepresušna tema za razgovor je bila i biće - da li je moguće iskreno prijateljstvo između muškarca i žene a da pri tom ni jedno ni drugo nema ni trunčice seksualnih aluzija prema svom prijatelju?
Većina, svoje vreme i energiju ulaže u posao i bolji materijalni život. Druženja, i kada ih ima, organizuju se kako...
Ako ste osoba koja prašta, pita pre nego se naljuti ili burno reaguje, koja objašnjava, razume i radi na lepoti odnosa, onda ste veliki i spretan prijatelj.
Baš kao i ljubavna veza i prijateljstvo traži negu. Sve manje je slobodnog vremena i sve više nemogućnosti da se često viđamo. Ipak, sve je u našim glavama. Ako tamo izbrišemo granice, za velika i iskrena prijateljstva neće biti prepreke.
Mnogi misle kako se prijateljstvo ogleda u preteranoj brizi. Pitate nekoga šta ima novo u njegovom životu, a onda kada čujete neku poteškoću, odmah počnete da dajete savet...
Pravi smo srećnici ako partner prihvati i zavoli naše prijatelje, kao i mi njegove. Šta se dešava ako se to ne dogodi?
Čitavog života tragamo za srećom i često je zamišljamo u obliku osobe, novca, kuće, posla... Svi znamo da zdrav čovek ima stotinu želja i oblika sreće, a bolestan samo jednu... Šta možemo da uradimo da bismo došli do radosti i sreće?