ljubav i individualna sloboda 765

Kratka priča: “Toksik”

Čupava sam.

Kako da ukrotim ove pramenove oko ušiju? Oni se uvek nekako pojave baš kad si ti tu. Rugaju mi se i kažu „bebasta si ovako“.  Mrzim kad sam bebasta!  

Povlačim ih iza ušiju, ali dosadne frcokle se u inat vraćaju. Bože, ličim na vevericu!

Odustajem i pravim se da moja glava ne postoji.

Lukavo biram kratku cvetnu haljinu koju ti najviše voliš da gužvaš. Sedam kraj  tebe i palim cigaretu. Razmišljam „ne gledaj mi kosu, gle, evo ti kolena“. Izvijam se i mazno protežem preko tvojih nogu.

Upleo si se u moj dim. Zasuzile su ti oči i namrštio si se kao da sam ti sto majki opsovala.

Započinješ jedno od onih dugih i zamornih „predavanja“ o štetnosti duvana. „Zaboga, hoćeš li ikad prestati sa tom groznom navikom da me prekidaš dok pušim? “

-Ružno ti stoji cigara. Tako si bebasta!