Uskrs, kada se svetkuje vaskrsenje Hristovo, najveći je hrišćanski praznik jer se u njemu slavi sama osnova hrišćanske vere, na kojoj počiva i nada u vaskrsnuće svih živih.
Maj je nazvan cvetnim mesecom (jer cvet znači boja) , po nabujalom rastinju okićenom svim bojama, jer je tada sve u punom cvatu i cvetu. Ime je dobio po rimskoj boginji Maius, zaštitnici biljaka i rastinja.
Po iznikloj travi i pomaljanju useva i rukosada, po gori uveliko i bokorno zazeleneloj, april se naziva lisnim mesecom. Najčešće je u znaku uskršnjeg posta, koji je nekada bio pravo ispaštanje, ali je u njemu bilo i vedrih dana ispunjenih pesmom, šalom i igrom.
Tri jerarha su Vasilije Veliki, Grigorije Bogoslov i Jovan Zlatousti, a svaki od njih uživa poštovanje u našem narodu, od koga su prihvaćeni kao krsna imena pojedinih porodica.
Daleko od svojih svetilišta, u toku petovekovnog ropstva, kad mu je, uglavnom, sva svetinja bila drvena crkvica sa priučenim sveštenicima kao čuvarima vere i običaja, srpski narod je zaboravio i samo značenje praznika Sretenje.
Februar je mesec slava, jela i pića, zbora i dogovora, a kako je u njegovoj sredi veliki praznik Sretenje, onda je jasnije zašto je na taj dan 1804. godine dignut Prvi srpski ustanak.
U narodu se smatra da je najhladnija zima oko Svetog Save. U Metohiji se period od Svetog Nikole do Svetog Save (19. decembra - 27. januara) naziva prosenac, a u gruženskim selima se ovi dani zovu proseni dani.
Kumstvo i pobratimstvo su dve ustanove u našem narodnom životu do kojih narod posebno drži i bez kojih se ne može u potpunosti razumeti ni srpsko nacionalno biće. Obe ove ustanove duhovnog srodstva su oličene u Svetom Jovanu, jer je on - kum Božji.
Prava zima nastaje u decembru, pa je po tome ovaj mesec prozvan snežnim. Smetovi su nekada bili toliko veliki da je izlazak iz naselja bivao nemoguć. Dobio je ime po desetom mesecu rimskog kalendara. U slovenskom narodu nazivan je još i studen, božićni mesec, prosinac i koledar.
Jovanu Zlatoustom je posvećivano više manastira i crkava u Srbiji, od kojih je većina, na žalost, u ruinama. Od njih danas živi kapela Jovana Zlatoustog u manastiru Ćelije u Leliću kod Valjeva. Srpska pravoslavna crkva ovog sveca proslavlja 26. novembra.