promocija 2

Beogradski novinar i pisac Ivan Đurđević predstavlja svoj roman

Promocij romana “Atopija”  (Presing, 2023) Ivana Đurđevića,biće održana u četvrtak, 12. oktobra od 18 časova u klubu “Polet” (Cetinjska 15). Beogradski novinar i pisac, preciznog izraza, predstaviće svoju novu, drugu po redu, knjigu nudeći čitaocima delo koje se ističe majstorski izvedenom pričom.

Na promociji će, pored autora, govoriti Žikica Simić, psiholog, publicista i poznati radio voditelj kultnih emisija, Tatjana Nježić, novinarka, publicistkinja i pozorišna i književna kritičarka i, ispred izdavača, Aleksandar Novaković, književnik, dramaturg i istoričar.

Događaj će modereriti pisac i novinar Dejan Katalina, a o dizajnu korica romana govoriće autori Zoran Stojković i Aleksa Vasović iz studija “Origami”. 

Pored “Atopije”, Đurđević je objavio i roman “Plastelin” (Portalibris, 2020), a u oba svoja dela autor se bavi probemima modernog doba i mestom “malog čoveka” u njemu, zadirući u sve pore ove tematike, od dubina duše do dubina (geo)politike, centara moći i korporativnog sveta.  

“Atopija”, drugi Đurđevićev roman, jeste “egzemplar negativne utopije”, priča o bliskoj budućnosti koja nam se već događa. Traži odgovore na pitanja u kakvom ćemo svetu živeti kada nam na naplatu dođu posledice toksične sadašnjosti. “Atopija”  je istovremeno i emotivna saga o traganju za slobodom i srećom i o njihovom odnosu, o ljubavi, porodici, prijateljstvu, idealima…

Prema rečima Žikice Simića, “Atopija” je “redak zver” u srpskoj književnosti u kojem je prikazana “zastrašujuća diskrepanca između tehnološkog napretka i civilizacijskog sunovrata”.   

“Umesto morala, filozofskih i vrednosnih sistema zasnovanih na višemilenijumskoj tradiciji, umesto humanizma, empatije i ljubavi, svetom će vladati algoritmi, veštačka inteligencija i statistika. Konzumerizam će postati sveopšte prihvaćena religija. „Gramzivi, beskrupulozni akcionari globalnih konglomerata“ gospodariće ljudskim životima. Njihovi profiti biće mera svih stvari. U tom distopijskom ambijentu živi glavni junak romana”, piše u recenziji Žikica Simić i zaključuje: 

“Đurđevićev roman je egzemplar negativne utopije. Po tom svojstvu je „redak zver“ u srpskoj književnosti. Zastrašujuća diskrepanca između tehnološkog napretka i civilizacijskog sunovrata je u njemu predstavljena na način dostojan najvećih svetskih majstora ovog žanra. A verujem da bi i Radoje Domanović i Borislav Pekić s poštovanjem i odobravanjem podigli svoje šešire za mladog kolegu.”

Tatjana Nježić vidi “Atopiju” kao roman koji se bavi svakodnevnim, ali i skrivenim “preprekama i mukama današnjice”: 

“To je knjiga koja se hvata u koštac sa avetima današnjice, od onih koje svakodnevno iskrsavaju pred nas u vidu najraznovrsnijih prepreka i muka koje (ne) uspevamo da zaobiđemo i rešimo, preko onih koje ne percipiramo jasno već samo osećamo njihov zadah i omču oko vrata, pa nadalje” – kaže Tatjana Nježić.

Aleksandar Novaković smatra da je “Atopija” roman “koji treba čitati, da bismo znali šta se iza brda valja”:

“Đurđevićev roman je jedinstveno delo na našoj književnoj sceni i predstavlja britku, satiričnu ali istovremeno i duboko emotivnu priču o budućnosti koja je tu, iza ugla. Orvelovska, hakslijevska vizura korporativnog sveta suprotstavljena je želji mnogih da pobegnu iz sveta omeđenog banalnim uživanjima i prisilom posla koja proždire one koji žele da se od tog istog posla hrane. Valja nam zato čitati “Atopiju”, da bismo znali šta se iza brda valja i kakvim iskušenjima ćemo pogledati u oči. Ostaje nada da nas ta iskušenja neće, kao Meduzino lice, zaslepiti” – kaže Novaković.

Sam autor, govoreći o knjizi, kaže da se ona bavi pitanjem da li nam je sloboda bez sreće potrebna i da li je sreća bez slobode samo iluzija.  

Pojam “atopije” u ovom romanu, prema Đurđevićevim rečima, nesvesno je definisao jedan od njegovih junaka govoreći o “frontalnom i kontinuiranom protivljenju svetu u kojem živimo i sistemu vrednosti zasnovanom na nepostojanju sistema vrednosti”

“Ta borba nije laka i uglavnom je osuđena na propast, ali ključna poruka glasi: “Ako ne možeš da ih pobediš, ni slučajno im se ne pridužuj”.