Odumiranje 4 copy

Novi domaći film – Odumiranje

Svetska premijera filma Odumiranje Miloša Pušića, održala se na 48. festivalu Karlove Vari, u okviru takmičarskog programa ’Istočno od Zapada’. Domaća premijera biće održana 4. decembra od 20h i 30min  u Sava Centru, ujedno time će se i ozvaničiti bioskopska distribucija filma.

U osnovi je angažovan film, dostojan svetskih premijera i međunarodnih festivala. Utisci koje ostavlja su snažne emocije od početka do kraja, nosi posebnu težinu ljudskih sudbina i problema migracije. Odlikuje ga vrsna gluma, sjajna fotografija, muzika je još bolja i tema savremena, koja gledaoce ne ostavlja ravnodušnim. O filmu govori i osvojenih pet nagrada koje je do sad dobio.

Film Odumiranje je rađen prema scenariju Dušana Spasojevića, koji je takođe scenarista istoimene predstave, koja se igrala u Ateljeu 212. Međutim, on ističe da je film autonoman – nije rađen po predstavi, već je nov scenario. Iako je predstava bila značajna, ne treba tražiti ništa sa filmom.

Naša realnost je da mladih u selima više nema, ostali su samo stari ljudi koji nemaju kud, usled loše egzistencije. Film Odumiranje ukazuje na problem odumiranja sela i pokušaja da se od njih pobegne. Pored te priče, ima i mnogo širi kontekst. Ova drama govori o generacijskom jazu, razbijanju porodice, o umiranju tradicionalnih vrednosti, a nestajanje sela je ustvari samo poledica takvog stila života.

Film počinje dolaskom Janka (Branislava Trifunovića) u rodno mesto kod usamljene majke Milice (Dara Džokic), koja se nada njegovom ostanku. Međutim, njegova stremljenja su usmerena ka gradskom životu. Planovi su mu da proda deo imanja i ode u Švajcarsku, čak i po cenu prodaje očevog groba. Najbližeg komšiju i prijatelja njihove kuće Strainju igra Boris Isaković, koji i dalje veruje da je moguć opstanak na selu po svaku cenu, živeći u lažima, a braneći se smehom i vedrim duhom. Emir Hadžihafisbegović je Genije geometar, Stamenu glumi Milica Janevski, a Jovanku Jasna Đuričić.

Tokom filma sve vreme je dihotomija između roditelja i dece, staraca koji su vezani za zemlju i potomaka kojima parče zemlje nije preče od modernijeg života i budućnosti.

Reditelj se trudio da budu neutralan, da ne drži stranu ljudi koji napuštaju svoj dom, niti onih koji ostaju. Nema osude, niti podrške ikome od likova, jer kako objašnjava razume upravo i jedne i druge.

Ekipa filma poziva na promenu mišljenja, tj. na promišljanje o svojim stavovima i životnim odlukama koje god da su (bilo da odlazite ili da ostajete). Prikazuju našu stvarnost onakvu kakva upravo jeste. Stvarnost u ovom filmu nije našminkana, i ovakve sudbine i priče zaista postoje.

Ono što svi prvo primate je fotografija i muzika. Za sjajnu fotografiju koja je pre svega snimljena na Zlatiboru zaslužan je direktor fotografije Aleksandar Ramadanović, dok je muziku radio Dejan Kostić Mocart, koja je izazvala neverovatne reakcije u svetu. Neko je rekao da je ona ustvari bluz odumiranja. Producent filma je Branislav Trifunović.

Ekipa filma ističe da je dugo razmišljala o samom nazivu filma, i da je upravo naziv odumiranje najadekvatniji, jer ne samo da ukazuje na izumiranje sela, već i međuljudskih odnosa. Kroz inostrane projekcije potvrdili su da je ovo univerzalna tema. Nije samo srpski film, već snažne emocije osećaju i stranci, koji su odlično prihvatili film.

Stvaraoci ovog filma su imali pre svega težnju da nas navedu da mislimo o drugima, jer nekako previše smo egoistični, i svako gleda samo svoje interese.

Ono što je suština filma je to da budi emocije prema bližnjima, koje negde zaboravljamo, i ukazuje na važan savremeni problem odlaženja. Ovo predstavljaju esencijalne elemente međuljudskih odnosa, i zbog toga nam je ova tema potrebna.