Prema rečima Vjekoslava Ćalasana, dugogodišnjeg vodiča za planine i divlje vode, za ljubitelje avanturističkog turizma, rafting u kanjonu Tare je najizazovniji u maju
Rafting predstavlja spoj avanture i aktivnog odmora, a rafting niz kanjon Tare se smatra najatraktivnijom avanturom, jer je po međunarodnoj kategorizaciji reka, Tara jedna od tri najatraktivnije svetske reke za rafting, pored Kolorada i Zambezija. Turistička sezona raftinga na Tari počinje svake godine krajem aprila i predstavlja najbolji način da se proslave majski praznici, a mi smo istraživali zbog čega je rafting tako popularna i uzbudljiva avantura za PRVOMAJSKI URANAK.
Prema rečima Vjekoslava Ćalasana, vlasnika Rafting kampa „Highlander“ iz Foče (Republika Srpska) i dugogodišnjeg vodiča za planine i divlje vode, za ljubitelje avanturističkog turizma rafting u kanjonu Tare je najizazovniji u maju, jer je vodostaj reke tada najveći i borba sa bukovima pravi adrenalinski doživljaj za pamćenje.
Šta je sve to još što nam rafting avantura nudi, zašto baš Tara i šta je to što možemo da doživimo u prašumi Perućici, koju nazivaju i “plućima Evrope”, predstavlja nam iz prve ruke Vjekoslav iz Rafting kampa „Highlander“:
Zašto je baš sada pravi trenutak da se odlučimo za rafting?
– Broj turista koji želi doživjeti rafting na Tari je svake godine sve veći, a čak i kad nemaju mnogo vremena, ljudi ugrabe bar vikend da pobjegnu u prirodu. Odlučuju se za prirodu i aktivan odmor jer u gradovima nemaju čistog vazduha da dišu, svi su satima zatvoreni u svojim stanovima, automobilima, kancelarijama i na privatni ili poslovni način vezani za svoje mobilne telefone i laptopove.
U nekom trenutku shvate da moraju negdje pobjeći i resetovati svoj sistem. Dođu kod nas, a onda ih dočeka mir, tišina, cvrkut ptica, buđenje pored rijeke koja teče ispod prozora, domaća hrana pored logorske vatre i nezaboravno rafting iskustvo.
Poslednja trećina kanjona Tare predstavlja prirodnu granicu Bosne i Hercegovine i Crne Gore pa je na ovom delu ona međunarodna reka i pripada obema državama. Upravo na ovom potezu nalazi se najveća koncetracija izazovnih bukova i upravo na ovu deonicu turisti najviše žele da idu.
Ko sve može da ide na rafting i kada?
-Na rafting mogu da idu svi. I stari i mladi pa čak i neplivači. Svi su bezbjedni dok nose kompletnu rafting opremu u svojoj veličini (neopremska odijela i čizmice, sigurnosni prsluk, kacigu i veslo) i slušaju instrukcije vodiča za divlje vode.
U maju nije dozvoljeno djeci da idu na rafting zbog visokog vodostaja, ali svi ostali mogu. Porodicama savjetujemo da dolaze radnim danima, od nedelje do petka, jer su vikendom baš velike gužve, i tada je najviše omladine, dok firme uglavnom biraju maj ili septembar za teambuilding.
Kako biste opisali rafting avanturu u kanjonu Tare?
-Gosti obično dolaze uveče, biraju smještaj u drvenim bungalovima i započnju svoju avanturu upoznavanjem drugih ljudi okupljenih pored ognjišta u kampu, tu kraj logorske vatre. Već sljedeće jutro imaju pravi planinski, mi ga zovemo „Gorštak doručak“, sa pršutom, kajmakom, sirom, jajima, kačamakom, kiselim mijekom, uštipcima, po želji i pitom ispod sača…
Kod nas nema “sindikatskog doručka” (viršla i pašteta) već dobijaju hrana koja će im dati neophodnu energiju za ono što ih čeka u kanjonu. Zato niko ne smije otići gladan na rafting.
Nakon što gosti dobiju rafting opremu krećemo prema graničnom prijelazu BiH i Crne Gore (Šćepan polje), a potom nastavljamo nekih 18 km uzvodno, uz kanjon Tare bosanskom stranom, do mjesta Brštanovica. To je polazna tačka za rafting. Potom skiperi određuje ko će gdje da sjedi u čamcu, (da bi se napravio potreban balans), koje su komande za veslanje i kako se moraju ponašati u čemcu i na divljoj rijeci. Zatim počinje spust koji traje 3-4 sata sa pauzama za kupanje i fotografisanje i borba sa više od 20 bukova koji su skoncentrisani na ovoj dionici.
Željni prirode i onog osjeća da su „živi“ biraju rafting za 1. maj, jer je vodostaj reke tada najveći, a kompletna avantura doživljaj koji pruža najveći adrenalin. Odlučuju se za kanjon Tare, jer je ovo najveći kanjon u Evropi i drugi po veličini u svijetu, nakon Kolorada. Ovdje nastaju uspomene koje potom mjesecima prepričavaju i zbog kojih nam se vraćaju – objašnjava Vjekoslav i podseća da je reka Tara najduža crnogorska reka (144km), plovna preko 90km i pitka celim svojim tokom, a kamp „Highlander“ početak ove avanture na svega 350 km od Beograda ili Banja Luke, 172km od Podgorice, 165km od Dubrovnika i 80km od Sarajeva.
Ovaj spust u maju, kada je vodostaj visok i rijeka brza, traje svega dva sata. Na proširenju kod Šćepan polja rijeka Tara se sastaje sa rijekom Pivom i počinje rijeka Drina. Naši gosti imaju priliku da dožive i rafting Drinom narednih 5km dok ne stignu do našeg kampa.
Po čemu gosti najviše pamte rafting u kanjonu Tare?
-Tamo gdje je mirna rijeka ljudi vole da zastanemo i da malo plivaju, iako voda ljeti nekada ima svega 7C. Tamo gdje su stjene, vole da skaču u dubinu, ali pravu aktrakciju im predstavlja vodopad Manita vrela ispod koga skiperi namerno prođu pa se svi u čamcu dobro okupaju. Potom ih vode do vodopada Šipčanica glavnog mjesta za „čeličenje”. Ovdje je moguće pristati na obali i napraviti veću pauzu. Temperatura ovog vodopada je svega 4C, ali ljudi žele da testiraju sebe i da izdrže u toj vodi bar toliko dok neko od njihovih prijatelje ne napravi odličnu fotku.
Često se u kanjonu začuje pjesma, neko sa nekog čamca započne pa im se svi ostali priključe, a ima i prskanja vodom između čamaca. Sve te vragolije zavise od perioda godine i mogućnosti čamca na talasima Tare.
Za goste kojima je malo 25km raftinga sa više od 20 bukova oni biraju rafting sa vrha Tare (90km) ili rafting sa sredine kanjona (60km). Ovi izleti su jako popularni kod svi onih koji žude za prirodom i žele da uživaju u ljeptama kanjona, koji žele da noće u kanjonu i probude se na obali rijeke Tare.
Šta ih ostavi bez teksta?
-Svi, bez izuzetka, su oduševljeni sa prirodom. Teško je riječima opisati koliko su srećni na raftingu: kada ih hladan talas vode iznenada zapljusne i prekrije čamac, kada ulete u buk i bore se veslom da održe čamac u željenom pravcu, kada iscrpljeni sjednu na obalu rijeke i gledaju Taru kako protiče kraj njih. Budu zamišljeni, ćutljivi, ali sa osmjehom na licu. Kao mala djeca su radosni kada ugledaju ribu kako pliva riječnim koritom iz kog su samo par trenutaka prije pili vodu. Poznato je da pastrmka naseljava samo čiste rijeke, a u Tari je možete vidjeti svuda bilo dok veslate čamcima ili plivate.
Slično je i sa hranom. Svi su oduševljeni našom hranom. Hljeb počnu da jedu i oni što su na dijeti i oni na gluten free režimu. Prosto, vrućem hljebu kraj ognjišta ne mogu odoljeti, a kamoli ostalim specijalitetima. Već nakon raftinga imaju priliku da probaju tradicionalna jela fočanskog kraja (jagnjetina, teletina ispod sača, pite i hljeb ispod sača, domaći kolači poput tulumbi, tufahija, baklave…), potom slijedi odmor, a često i kupanje i sunčanje pored rijeke.
Naravno, i za zabavu ima mjesta, a ona je kraj ognjišta kampa „Highlander“, uvijek uz akustičnu svirku ili neku rok/pop grupu iz Beograda, Sarajeva ili Foče. Na rafting nam dolaze i mnoge poznate ličnosti iz cijelog regiona pa se gosti oduševe što imaju priliku da kraj logorske vatre pričaju i druže se sa ljudima koje gledaju samo na TV ekranima.
Da li se rafting može kombinovati sa još nekim izletom?
-Naravno, već sledeće jutro moguće je krenuti u novu avanturu, tačnije izlete u Nacionalni park Sutjeska. U njemu je sakriven najočuvaniji prašumski rezervat u Evropi – prašuma Perućica, prava poslastica za one koji žele da pješače i vide prirodne fenomene, zatim naviši vrh BIH – planina Maglić (2.386m) želja i cilj mnogih planinara koji teže osvajanju još nekog vrha, zatim zelena prostranstva planine Zelengore i njenih 9 glečerskih jezera koja su idelna za brdski biciklizam i prelijepi kanjon rijeke Hrčavke u kojem svi oni koji vole kanjoning mogu 13.5km preći pješke.
Ukoliko imaju dovoljno vremena gosti mogu da iz NP Sutjeska uđu u Park prirode Piva (CG) i posjete Trnovačko jezero koje je u obliku srceta. Ovdje mogu da se i kupaju i kampuju par dana.
Od svih aktrakcija Prašuma Perućicu deluje prava misterija i turistima nedovoljno poznata. Možete li nam dočarati ovo područje i koliko je ono sačuvano od modernizacije?
-Rijetko koja zemlja može da se pohvali da posjeduje ovakvo ekološko blago koje BIH ima i koje s pravom nazivaju „pluća Evrope“. To je najočuvaniji prašumski rezervat u Evropi. Vrlo nepristupačan teren u njoj je glavni razlog što je tek mali broj ljudi imao priliku da vidi sva čuda kojima je priroda u izobilju darovala ovo područje. Šuma je gusto isprepletena, a na pojedinim mjestima gotovo i neprohodna.
Veliki broj biljnih i životinjskih vrsta od kojih je dosta njih endemičnih i rijetkih, neprocjenjivo su blago za botaničare i zoologe. O bogatstvu prašume svjedoči i to da je registrovano preko 170 vrsta drveća i grmlja i preko 1000 vrsta zeljastog bilja. Ovdje se mogu naći izuzetni primjerci jele, bukve i smrče, a pojedina stabla dosežu visinu i preko 50 m i prečnika su 1,5 m. Okružena je najvišim planinskim vrhovima Bosne: Maglić (2.386m), Volujak (1.978m) i Snježnica (1.804m), dok je od planine Zelengore dijeli kanjon Sutjeske.
Zauzima površinu od 1.291 ha, a kroz njeno središte protiče istoimena riječica, čiji se impresivan vodopad „Skakavac” obrušava niz liticu visoku 75 m. Ovo je pogled zbog kojeg mnogi dolaze, а neki čak požele da se spuste ispod vodopada.
Zbog izuzetne ljepote i bogatstva 1952. godine prašuma Perućica je proglašena strogo zaštićenim rezervatom koji se isključivo koristi za nauku i obrazovanje. To i treba da mu bude osnovna namjena. Svaka veća promocija može dovesti do eksploatacije ili narušavanja prirodne ravnoteže, a ovo je tek mali dio prirodnih ljepota, koje zaslužuju da u potpunosti budu zaštićene za sadašnje i buduće generacije – za ljude koji vole i poštuju prirodu. Uprava NP „Sutjeska” je očigledno svjesna važnosti ovog područja i njegove namjene zato se promocija ovog područja radi na umjeren i kvalitetan način, kroz školski sistem, edukaciju i zaštitu turista na terenu.
Na mnogim mjestima napravljene su klupe za planinare da se odmore, kante za odlaganje otpada, drvene zaštitne ograde koje štite ljude od pada sa visokih litica, zatim vidikovci na mjestima sa kojih ljudi mogu da uživaju u prelijepom pogledu zaštićeni od vremenskih nepogoda, i bezbjedni od mogućih odrona. Napravljeni su i smještajni kapaciteti za turiste koji žele da se na Tjentištu odmore i nastave put dalje. Prije par godina u potpunosti je renoviran i memorijalni kompleks „Dolina heroja” na Tjentišu u čast obilježavanja 75 godina završetka bitke na Sutjesci.
Mnogo toga je popravljeno, obnovljeno i unaprijeđeno, a na to se čekalo više od 30 godina. I još jedna važna napomena: u prašumu Perućicu se smije ući samo uz pratnju licenciranog turističkog vodiča, jer samo tako možete na pravi način vidjeti i doživjeti prirodne ljepote ove netaknute prašume u Evropi.
