Screen Shot 2020 05 25 at 15.21.40

58. OKTOBARSKI SALON | Beogradsko bijenale 2020.

Kustosi: Ilarija Marota i Andrea Baćin

Kulturni centar Beograda objavljuje novi datum otvaranja i spisak umetnika koji učestvuju na 58. Oktobarskom salonu | Beogradskom bijenalu 2020, pod nazivom THE DREAMERS – Sanjari.

Programski odbor 57. Oktobarskog salona doneo je 2018. godine odluku da se nazivu Oktobarski salon ubuduće doda podnaslov Beogradsko bijenale.

Prvobitno zakazan za 18. septembar, 58. Oktobarski salon biće otvoren 16. oktobra 2020. godine.

Do odgađanja je došlo zbog aktuelne pandemije usled koje planirane aktivnosti vezane za organizaciju Salona nisu mogle da budu realizovane. Verujemo da pomeranje datuma ostavlja vremena za dodatnu normalizaciju rada, koja je neophodna, posebno kada je reč o međunarodnom karakteru izložbe.

Kulturni centar Beograda pratiće situaciju i u skladu s preporukama nadležnih institucija obaveštavati javnost o eventualnim izmenama.

Na preporuku osnivača, Grada Beograda, a u dogovoru s kustosima Salona, obim izložbe biće modifikovan, te će s obzirom na trenutnu situaciju koja nameće nove mere bezbednosti– socijalno distanciranje i ograničavanje broja posetilaca – broj izložbenih prostora kao i planiranih živih performansa biti limitiran.

Redukovana mapa prostora sada se odnosi pre svega na izložbeni prostor Muzeja grada Beograda u Resavskoj i Dvoranu Kulturnog centra Beograda (ukoliko korišćenje bioskopa do planiranog perioda bude moguće).

Kao dodatni prostori, koji bi mogli biti deo izložbe, planirani su Radio Beograd, zgrada BIGZ-a i nekoliko javnih prostora u gradu, s fokusom na predstavljanju umetničkih radova koji su u dijalogu s Beogradom.

Podsetimo da je namera izložbe da istraži kompleksnost sadašnjeg vremena, da preispita ne samo obmanjujuću prirodu stvarnog, već i prostor koji zauzimaju snovi, zamišljen kao metaforičko otelotvorenje prostora slobode, koji dovodi u pitanje izvesnost stvarnog sveta, stečenog znanja i naših verovanja. Filozofi se vekovima pitaju do koje mere se naš spoljni svet može legitimno smatrati stvarnim, koristeći onirično kao argument da kritikuju naša najčešća ubeđenja. Izgleda da je danas ubrzani razvoj novih tehnologija ukinuo to pitanje.

Mogućnost stvaranja i učestvovanja u sve rafiniranijim virtualnim prostorima čini se kao beg od stvarnosti, beg prema dimenziji koja nije strogo onirična, ali je nesumnjivo povezana s našim snovima. Da li nam snovi omogućavaju da preispitamo odnos sa stvarnošću, sa istinom Prirode, biljnog sveta i životinjskih bića?

Izložba će obuhvatiti radove 56 umetnika iz 20 zemalja iz celog sveta:

Žan-Mari Apriu (Brest, 1986., živi i radi u Parizu); Marija Avramović i Sem Tvidejl (zajedno rade od 2017. godine, žive i rade u Parizu); Triša Baga (Florida, 1985., živi i radi u Njujorku); David Balula (Vila Dum Santou, 1978., živi i radi na relaciji Njujork–Pariz); Nil Belufa (Pariz, 1985., živi i radi u Parizu); Vil Benedikt (Los Anđeles, 1978., živi i radi u Parizu); Džejms Brajdl (London, 1980, živi i radi u Londonu); Dora Budor (Zagreb, 1984., živi i radi u Njujorku); Elejn Kameron-Vir (Alberta, 1985., živi i radi u Njujorku); Ian Čeng (Los Anđeles, 1984., živi i radi u Njujorku); Tan Husein Klark (Nju Hempšir, 1981., živi i radi u Londonu i Hamburgu); Klaudija Komte (Grancio, 1983., živi i radi u Bazelu); Sanja Ćopić (Beograd, 1992., živi i radi u Beogradu); Vuk Ćuk (Beograd, 1987., živi i radi u Beogradu); Aleks Da Korte (Kamden, 1980., živi i radi u Filadelfiji); Simon Deni (Okland, 1982., živi i radi u Berlinu); Nikola Deje (Nansi, 1983., živi i radi u Londonu); DIS (Loren Bojl, Solomon Čejs, Marko Rozo, Dejvid Toro sarađuju kao DIS od 2010. u Njujorku); Aleksandra Domanović (Novi Sad, 1981., živi i radi u Berlinu); David Duar (Perpinjan, 1983., živi i radi u Obervilijeu); Sesil B. Evans (Klivlend, 1983., živi i radi u Londonu); Cao Fei (Guangdžoi, 1978., živi i radi u Pekingu); Siprijan Gajar (Pariz, 1980., živi i radi u Berlinu); Nenad Gajić (Pančevo, 1982., živi i radi u Beogradu); Petrit Haljiljaj (Kostrc, 1986, živi i radi na relaciji Berlin, Bocolo i Runik); Kamij Enro (Pariz, 1978., živi i radi u Njujorku); Dejvid Horvic (Los Anđeles, 1974., živi i radi u Los Anđelesu); Margerit Imo (Šole, 1986., živi i radi u Londonu); Invernomuto (Simone Bertuci i Simone Trabuki, rade zajedno kao Invernomuto od 2003. godine, žive i rade u Milanu i Vernaski); Aleks Izrael (Los Anđeles, 1982., živi i radi u Los Anđelesu); Melike Kara (Bensberg, 1985., živi i radi u Kelnu); Nadežda Kirćanski (Zrenjanin, 1992., živi i radi u Beogradu); Džoš Klajn (Filadelfija, 1979., živi i radi u Njujorku); Oliver Laric (Inzbruk, 1981., živi i radi u Berlinu); Mark Leki (Berkenhed, 1964., živi i radi u Londonu); Hana Levi (Njujork, 1991., živi i radi u Njujorku); Hana Miletić (Zagreb, 1982., živi i radi u Briselu); Ebeko Muslimova (Dagestan, 1984., živi i radi u Njujorku); Katja Novitskova (Talin, 1984., živi i radi u Berlinu, i Amsterdamu); Vong Ping (Hong Kong, 1984., živi i radi u Hong Kongu); Papis Papis (Džejd Kuriki Olivo, Uskršnja ostrva, 1989., živi i radi u Njujorku); Sonja Radaković (Beograd, 1989., živi i radi u Beogradu i Novom Sadu); Džon Rafman (Montreal, 1981., živi i radi u Montrealu); Anri Sala (Tirana, 1974., živi i radi u Berlinu); Bojan Šarčević (Beograd, 1974., živi i radi u Bazelu); Maks Huper Šnajder (Los Anđeles, 1982., živi i radi u Los Anđelesu); Augustas Serapinas (Viljnus, 1990., živi i radi u Viljnusu); Igor Simić (Beograd, 1988., živi i radi u Beogradu); Marijana Simnet (Ujedinjeno Kraljevstvo, 1986., živi i radi u Londonu,); Emili Mej Smit (Ostin, 1979., živi i radi u Bruklinu); Kolin Snep (ostrvo Lopez, 1982., živi i radi u Njujorku i Los Anđelesu); Danijel Štigman Mangrane (Barselona, 1977., živi i radi u Rio de Ženeiru); Dajmond Stindžili (Čikago, 1990., živi i radi u Njujorku); Nora Turato (Zagreb, 1991., živi i radi u Amsterdamu); Niko Vašelari (Vitorio Veneto, 1976., živi i radi u Rimu), Džordan Volfson (Njujork, 1980., živi i radi u Los Anđelesu).