Na radiju ih slušaju u Grčkoj, Poljskoj, Finskoj, Španiji, Engleskoj, Ukraini, Teksasu i Nju Orleansu… Oni su novosađani i zovu se Majamisty TriO, a njihova muzika je instrumentalna i predstavlja spoj klasike i džez elemenata.
“Kada osećanja spakujete u note, to je kao da ste im dali drugi oblik; oblik škrinje – čuvara uspomena,” o muzici koju izvodi Majamisty TriO kaže njihov osnivač, pijanista i kompozitor Maja Alvanović.
O kakvim tonovima i emocijama je zapravo reč, otkrićete ukoliko čujete njihov drugi album “Love”, koji je izašao u oktobru, i za samo dva meseca doživeo već nekoliko odličnih kritika.
Pijanista i kompozitor Maja Alvanović ima klasično muzičko obrazovanje, ali je odrasla na džez nasleđu. Otac joj je bio kotrabasista i bavio se džezom. Sa koleginicom Irinom Mitrović, nedavno je izdala i CD Tangomania sa muzikom za dva klavira, popularnog argentinskog tango-nuevo kompozitora Pabla Ziglera. Majamisty Trio je osnovala 2010. godine. Profesor je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu.
LW: S obzirom na naslov albuma Love, da li i Vi verujete da je u ljubavi spas?
Maja: Naslov albuma je tematski povezan sa sadržajem naslovne kompozicije “Love” koja je inspirisana gubitkom najbližih i najvoljenijih. Njena muzička gradacija kreće se od spoznaje duboke tuge i bola, preko neprihvatanja i neverice do spoznaje ljubavi, koja pobeđuje, koja ostaje i nastavlja da traje čak i kada izgubimo ljude koje volimo.
Niko nam ne može oduzeti ljubav koja nas je vezivala za naše najbliže niti ona može ikada prestati da postoji. Kada to shvatite, mir uđe u vas i postanete zahvalni što ste te ljude imali u svom životu i što oni ostaju prisutni u vašem osećanju ljubavi zauvek. Tada se osećate spasenim.
LW: Šta je to što vam prija u klasici a šta u džezu?
Maja: Klasikom se bavim više od tri decenije, a na vrata džeza sam tek zakucala sa svojom autorskom muzikom koja miriše na džez. Ja se ne bavim tradicionalnim džezom. Međutim, uvek sam od malih nogu i u klasičnoj muzici tragala za harmonskim jezikom koji je blizak džezu. Moji omiljeni kompozitori Scriabin i Debussy, zbog svojih harmonskih inovacija još od prvih susreta sa njima, kao da su dodirivali najtananije delove moje duše.
Mislim da je najveći uspeh stvoriti prepoznatljiv muzički izraz. Kad slušate Rahmaninov-a vi znate odmah da je to Rahmaninov. Isto tako u džez muzici, kada slušate Pat Metheny-a, prepoznajete njegov muzički izraz.
LW: Vaša muzika je spoj klasike i džeza. Koji još žanr volite, odnosno da li biste ili da li već koristite i neke druge motive?
Maja: Kad me muzički sadržaj zainteresuje nije mi bitan žanr, tako da pored klasične muzike i džeza volim da čujem pop, fado, soul, tango… Elementi svih tih žanrova negde se susreću i prepliću u mojoj muzici.
Ona nije spoj klasike i džeza u smislu da mi obrađujemo klasičnu muziku, kao što to rade neki muzičari danas u svetu, Jack Loussier Trio, Tavitjan brothers…
Ne držimo se forme klasičnog džeza, već više težimo kolektivnoj svirci, građenju specifičnog zvuka, a manje virtuozitetu koji je sam sebi cilj.
Puno radimo na aranžmanskim detaljima i zbog toga naša muzika zahteva pažljive slušaoce, stoga je ređe izvodimo po klubovima, uglavnom koncertno.
LW: Da li ste razmišljali o filmskoj muzici?
Maja: Još od našeg prvog albuma Mistyland, pojedini kritičari širom sveta pripisuju našoj muzici karakteristike filmske muzike. Možda je to zbog toga što su naše muzičke teme upečatljive i dopadljive i u slušaocima bude živopisne slike i asocijacije. Mislim da u tom smislu naša muzika ima taj potencijal da bude i filmska. Za to bi, naravno, bilo potrebno imati određenu vrstu marketinga ili menadžmenta koji bi tu muziku progurao u svet kinematografije… ili pak kontakte ili samo sreću…
Volela bih da mi se pruži prilika da se oprobam u tome.
LW: Kako funkcionišete kao trio i koliko često sarađujete i sa drugim kolegama muzičarima?
Maja: Od početka, uz mene su u triju Ervin Malina i Istvan Cik, kao i Aleksandra Drobac sa kojom sam pre Majamisty Trija sarađivala u ansamblu Agora.
Međutim, zadržali smo naziv trio, jer je osnovna ideja da izvodimo instrumentalnu muziku, čak je i pojavljivanje vokala u pojedinim kompozicijama instrumentalnog karaktera, nema tekstova.
Ono što je značajno za naš bend je što smo se našli, pto smo kompatibilni. Imamo sličnu muzičku estetiku i podjednako uživamo u muzici koju izvodimo i to donosi veliku radost na sceni, kao i na probama. To je publika osetila jos od prvih naših koraka, našu iskrenost.
LW: Ko gostuje na novom albumu? Kakva je saradnja bila?
Maja: Sačekala sam ovo pitanje da ispričam drugu stranu priče zašto je u ljubavi spas i zašto Ljubav. Naslov ljubav karakteriše i napu saradnju u okviru trija, kvarteta, mi smo muzički saradnici koji dele slične afinitete, a sa druge strane jako dobri prijatelji koji brinu jedni o drugima, drugom rečju familija.
Mi želimo da, u našem malom krugu, zračimo ljubavlju i da je šaljemo kroz muziku slušaocima. I da, jeste u ljubavi spas i u kreaciji koja može biti prava samo ako je čin ljubavi.
Elem, na albumu Love, pored standardne postavke trija i naše +1 Aleksandre Drobac, pojavljuju se kao gosti norveški gitarista Gisle Torvik, Damir Bacikin, trubač iz Zrenjanina koji deset godina živi i radi u Berlinu, Bunford Gabor saksofonista iz Subotice i Uroš Šećerov, perkusionista iz Novog Sada.
LW: Pored, ljubavi, koju to priču nam još dočarava Vaša muzika?
Maja: Mene, lično, veoma inspiriše priroda, pa su mnoge kompozicije svojevrsne slike prirode. Volim da slikam muzikom. Ima tu i Meseca i kiše, predela, salaša, prostrana žuta polja slačice… a u svemu tome emocije koje priroda izaziva u meni. (osmeh)
LW: Šta je to što uvek savetujete svojim studentima?
Maja: Pošto na Akademiji predajem klavirski praktikum, često se srećem sa otporom studenata koji u startu, pošto su se opredelili za kompoziciju, muzikologiju ili teoriju (a u srednjoj školi svirali violinu, harmoniku, flautu ili gitaru) prilaze klaviru kao nekom teretu i višku. Moja glavna misija je da srušim tu prepreku koja stoji između njih i muzike, u ovom slučaju instrument kojim ne vladaju dovoljno.
Savetujem im da sebi stalno postavljaju više ciljeve od onih koje su dostigli, jer onog momenta kad osetite da ste zadovoljni sobom tog momenta počinjete da nazadujete.
Takođe, uvek mi je na pameti kako je moj professor klavira, pijanista Kemal Gekić, radio sa nama brižno negujući individualnost svakog studenta, deleći savete koji služe tome da se student što pre osposobi za samostalan rad. Jednom prilikom je izjavio “Malo se rastužim kad vidim da vam više nisam potreban”.
LW: Šta imate u planu što se koncertne promocije albuma tiče?
Maja: Pre dve nedelje nastupili smo u Beču, u čuvenom klubu Sargfabrik.
Već smo dobili više poziva za 2015. godinu od nekoliko značajnih festivala u Srbiji, a prvu sledeću koncertnu promociju očekujemo u februaru 2015. u Beogradu. Kojim redosledom će se nizati koncertne promocije u ostalim gradovima obaveštavaćemo blagovremeno na našoj FBstranici, kao i na našem sajtu www.majamisty.com.
LW: Da li će ljubav ili muzika, promeniti svet?
Maja: Teško bez pomoći nekog superheroja!(smeh)
Možemo se truditi da, kao stvaraoci, radimo na osvešćivanju ljubavi od koje smo sačinjeni, što zahteva konstantan rad na sebi, koji dovodi do kvalitetnih rezultata, i onda je sve moguće.