Buc Kesidi 03 Sofija Modosanov i Ivana Tesic Copy

Buč Kesidi: Promena je neophodna da bi se najbolje prilagodio

“Iskoristili smo pauzu tokom prošle godine da snimimo bioskopski film, želeli smo da damo publici mogućnost da nas ipak čuje, makar preko veikog platna, imali smo premijere u regionu, i sada su na red došli koncerti,” uoči večerašnjeg “Urban Sessions” koncerta na Kalemegdanu, kažu gitarista Luka Racić i bubnjar Zoran Zarubica iz indi-rokenrol-elektro-disko dua Buč Kesidi. 

Pančevački dvojac osvaja publiku iz gradova širom regiona, a za njihove koncerte, to se zna, bukvalno planu karte. Večeras će svirati u Beogradu, kod Pobednika od 21h, a svi fanovi su pozvani da budu na mestu dešavanja već od 20h, kada se otvaraju kapije. 

Da li će biti “tiho”, da li “đuskanje neće pomoći”? Evo šta su nam u razgovoru otkrili Racić i Zarubica: 

LW: Od juna meseca ste svirali dosta koncerata u brojnim gradovima u regionu, praktično ste imali turneju dan za danom. Kakav je to osećaj, da li je bilo euforije?

Buč Kesidi: Mi smo se uželeli nastupa a publika je bila vredna pa su naučili sve pesme napamet, a i umnožila se publika gotovo duplo. Moguće je to opisati jednom euforijom i sa naše strane, ali i sa strane publike. 

LW: Jedan od koncerata u nizu je bio i onaj na Exitu kada su vas najavili kao jedne od najvažnijih hedlajnera. Kao ste se vi proveli na sceni velikog muzičkog festivala, nakon svih onih meseci restriktivnih mera nastalih usled pandemije?

Buč Kesidi: Na Exitu je stvarno bila dobra atmosfera. Festival je dobro organizovan, onda je tu taj osećaj velike bine, i publika nam je pomogla da se stvarno osećamo dobro. Ljudi su pevali svaki stih, osetili smo se kao da se sve ponovo vraća u normalu. U stvari uželela se publika, a uželeli smo se i mi.  

LW: Vreme bez koncerata uživo je, srećom, iza nas, a publika ponovo uživa u vašim živim nastupima, koje vi pažljivo režirate. Šta nas u tom smislu očekuje na Kalemegdanu?

Buč Kesidi: Daćemo sve od sebe da napravimo dobar koncert. Sama lokacija je odlična i dugo se nismo videli sa publikom u Beogradu. Nadamo se da će to nedostajanje i ta scenografija Pobednika i Beograda iza i iznad nas biti dovoljna za jedan dobar koncert. Spremili smo goste, Luka Rajić i Fantom će nastupiti pre nas, želeli smo da ih predstavimo publici kao mlade autore za koje mislimo da su vredni vaše pažnje.

LW: Za vaše koncerte bukvalno planu karte. Šta je to do sada što su vam priredili fanovi a da vam je posebno prijalo, iznenadilo vas, itd?

Buč Kesidi: Svaša su fanovi radili, slali crteže, igračke… nama je sve to strava. Ne moraju niša specijalno da nam prirede, bitno je da se vidimo na koncertima i da vole to što radimo. Najviše prija kada nam pošalju dobru energiju na koncertu.

LW: Rekli ste jednom prilikom da nema superstara bez dobre frizure, a vaš imidž je itekako prepoznatljiv. Šta je vama bitno po tom pitanju, i da li se ipak vaši ukusi i ideje menjaju s vremenom?

Buč Kesidi: Najbitnija je muzika, ali sve ostalo dolazi posle muzike. Mi vodimo računa o svom imidžu i stvarima koje radimo i kako ih radimo, sve nam je bitno. Trudimo se da stalno napredujemo i da se menjamo. Promena je neophodna da bi se najbolje prilagodio, a i volimo da istražujemo, uostalom slušamo raznu muziku koja nas inspiriše i pratimo različite umetnike iz drugih oblasti koji nas inspirišu.

LW: Da li rok nikad ne zastareva? I da li je to što vi radite na način kako to izvodite možda recept za, ne samo održanje tog žanra već i njegovu gotovo renesansnu popularnost, i osveženje?

Buč Kesidi: Neke ideje koje je probudio rok su postale i ostale ključni deo popularne kulture, i to se onda manifestuje kroz razne žanrove muzike koji su nastali od tada. Što se nas tiče postoje rep pesme koje su mnogo više rokenrol nego recimo neke metal ili pank pesme, iako naizgled ovi drugi mnogo više liče na rok. A i sam rok je došao direktno iz bluza. U tom smislu mi se ne držimo nekih žanrovskih odrednica, i pitanje je koga to više zanima, posebno u vremenu kada možeš da čuješ 10 različitih žanrova jedan za drugim – glavni cilj nam je da opstanemo u tome. Nas zanima da pravimo muziku koja se nama dopada i koja nam je zanimljiva, bitno je da ima dobre muzike.

LW: Posmatrajući istoriju popularne muzike možemo da kažemo da su dvojci nešto što je žestoko osvajalo publiku širom sveta. Ko je vaša publika, odnosno kakve su vaše težnje po tom pitanju?

Buč Kesidi: Težnja nam je da našu muziku sluša svako ko može da se prepozna u tim pesmama i u kome ta muzika budi neku emociju, bez obzira na neke žanrovske podele. Naša trenutna publika je već mešovita i to je najbolja publika na svetu.

LW: Vi ste školski drugovi, u bendu ste od 2013. godine, i kako to funkcioniše kad su za slogu i za svađu samo dvojica?

Buč Kesidi: Pa mi smo pre svega prijatelji, i kao svaki odnos prijateljstvo zahteva da se na njemu radi. Ima momenata kada se slažemo ili ne slažemo oko određenih stvari, ali zajedno smo u ovome i znamo šta želimo i čemu težimo i potpuno smo posvećeni bendu i svemu što se oko benda dešava.

LW: Pevate o mladosti, izlascima… i u tome se mnogi prepoznaju. Koja je vaša pesma možda dostigla status neizbežne pesme na žurkama?

Buč Kesidi: To moraju da kažu oni koji prave žurke, ali dosta je pesama našlo svoj put na plejliste za žurke, najčešće su to Nema ljubavi u klubu, TIHO, Đuskanje ne pomaže

Takođe u organizaciji CEBEF-a, sutra uveče, 31. avgusta od 21h, u okviru koncertnog serijala “Urban Sessions” na Kalemegdanu nastupaće Marko Luis sa svojim gostima.

foto: Sofija Modošanov i Ivana Tesić