LookerWeekly blog ilustracija
LookerWeekly blog ilustracija

Rijaliti emisije gube osećaj za stvarnost

Čačkanje nosa, ma koliko bilo degutantno, izgleda da je jedino realno u rijaliti emisijama. Gledajući neke od inostranih produkcija, zapitala sam se koliko emisije ovog tipa uopšte imaju smisla, odnosno koliko opravdavaju svoj naziv i žanr. Možda je to zaista stvarnost, tj. sadašnjost ili možda i budućnost.

Iako nisu ni stvarne ni zabavne, „emisije o stvarnosti“ ipak mogu da budu interesante po broju replika koje su sami biseri u kategoriji nemanja veze sa mozgom, da ne kažem da su neke slika i prilika nemorala i izvrnutog shvatanja i doživljaja života. Teško da jedna osoba sa normalnim svakodnevnim problemima može da se pronađe u dijalogu koje vode dve kupoholičarke.

Britanska manekenka, koja putuje po svetu kako bi otkrivala najbolja mesta za kupovinu, u svakoj epizodi traži savršenu haljinu za npr. romantični vikend na Karibima. Domaćica grada, u kojem ova istražuje butike, pomaže joj u potrazi. Njena pomoćnica je takođe neka fensi dama sa sjajnim ukusom za modu i dubokim novčanikom. Najzanimljiviji deo je kada dve šmizle probaju odeću u garderobi i komentarišu je.
Manekenka: „Jao, ovaj džemper ipak nije za mene. Znaš ono, kad ti nekako ne pristaje, ne odgovara tvom telu. A tako je lepo izgledao na polici…“
Pomoćnica: „I to je život… dešava se. Ne brini. Sigurno ćeš nešto naći za sebe.“

Ne znam koliko neko može da se saoseća sa ovakvim problemom. Svaka normalna devojka, sa nažalost svakodnevnim nedaćama, ne može sebi da priušti snobovsku dijagnozu kupoholičarke.

Da u rijalitiju jedino estetkso i materijalno imaju vrednost potrvđuje još jedna emisija. Učesnici su lenji i aljkavi ljudi koji zanemaruju svoj životni prostor i to do te mere da im kuća liči na smetlište. Vlasnici tih kuća su takođe kupoholičari koji kupuju gomilu nepotrebnih stvari. Razbacuju se novcem, pa razbacaju stvari po celom domu. Onda im u pomoć stižu dizajneri enterijera i eksperti za čistoću. U jednoj od epizoda dizajner zahteva od vlasnika da baci skoro sve knjige kako bi na taj način imali više prostora. Naravno da biblioteka smeta, kada tu može da stane još jedan šifonjer za silne bluze, cipele i ostalu garderobu.

Zanimljivi su ti problemi, ali ipak se ne bih menjala za njihove cipele. Nekad nije loše biti ni bos, dobro je za tabane.