Jedna od ljubavnih istina glasi da se niko od nas ne rađa kao nečija druga polovina, već da to postajamo uzajamnim i neprekidnim radom i trudom. Da bismo shvatili ko je naša srodna duša, prvo da vidimo ko to nije.
U veoma teške životne i ljubavne priča spada ona gde je osoba mentalno i fizički sposobna za samostalni život, ali je ipak nesamostalna. U emotivnom odnosu je “gušač”.
Ljubavne veze pune nesuglasica, nerazumevanja, nemira, svađa... veliko su opterećenje čak i za okolinu. Za zdravu vezu, punu ljubavi i poštovanja, potrebno je da radimo na sebi i budemo odgovorni za svoje postupke. Međutim, umesto toga, bežimo u virtuelni svet i veze.
Sklapanjem braka, sva rodbina postaje jedna porodica. Ipak, kako stariji uvek imaju svoj interes, najpametnija mladenačka odluka bi bila ona koja uključuje život daleko od najblžih.
U zaljubljenosti mnogi su spremni da u voljenu osobu ulože baš sve. Po rečima našeg poznatog psihologa, ljubav je rad na potencijalima voljene osobe, ali to nikako ne znači našu neprestanu usmerenost. Rad na drugima je pozitivan samo ukoliko ne zapostavljamo sebe.
Da li vam je poznata priča o muškarcu koji nestaje nakon što je sa ženom proveo nekoliko dana i noći, za nju potpuno nezaboravnih. Verovatno mnogima, jer je to uobičajeno ponašanje jačeg pola današnjice. Međutim...
Verujete li da su sve uspešne veze počele velikom, obostranom zaljubljenošću? Na početku ste odnosa i brine vas to što nemate leptiriće u stomaku, ali osećate da to nije dovoljan razlog za odlazak. Ova briga vam ne da da volite.
Čovek veliku energiju troši u potrazi za svojom drugom polovinom. Tada, sve drugo mu je manje važno. Kada pronađe osobu o kojoj je dugo maštao, veruje da će snažan osećaj uzbuđenja, straha i divljenja trajati večno. Razočaranje se javi kada shvati da se osećaji i odnos vremenom menjaju i da postoji period kada je ljubav manje važna.
Kuckanje poruke u društvu, na ulici, u autobusu, nešto je za šta ljudi, a posebno omladina, ne misle da je pogrešno. A vi?