ID 10015601

Metafora Orijent – naša suprotnost nas definiše

Preispitujemo se. Razmišljamo o sebi na različite načine, iz različitih uglova. Kako to zapravo radimo, i kako keiramo određene predstave o sebi?

Ono što svakodnevno radimo je to da izmišljamo sami sebe, konstruišući se u sociološkom, političkom, kulturalnom, religijskom, etičkom kontekstu. Naravno, to činimo gradeći svoj identitet, pre svega, u odnosu na druge. Ono što može biti zanimljivo je to da možete pridodati još jednu novu vizuru posmatranja.

Tu vizuru otkriva nam Edvard Said u knjizi Orijentalizam, koja nam daje odgovor kako to sve možemo da gradimo predstave o ličnom sopstvu. Upravo preporukom ove knjige, koja se bavi izgradnjom identiteta na nivou čitavih kulturalnih i geografskih oblasti, tu izgradnju svešćemo na jedan lični nivo.

Naime, teza iznesena u delu Orjentalizam upravo je proizvodnja predstave o ’Drugome’. A paralela sa kojom bismo se poslužili je ta da, kao što možemo imati određene predstave o drugome, isto tako možemo zamišljati i čitave kulture, civilizacije i narode.

U samom delu, Orijent predstavlja entitet sam po sebi, označava geografski, moralno i kulturno Aziju ili Istok.

Pri samoj pomisli na Orijent svi imamo sličan stil mišljenja. Prve asocijacije su nam duhovnost i iracionalno, a metafore su dubine, egzotike i misterije, a ustvari radi se o jednoj masovnoj generalizaciji. On u suštini predstavlja sistem interpretacija civilizacija, ljudi i lokaliteta. Radi se o jednom diskursu koji je stvoren od strane Zapada, da proizvede Orient u različitim kontekstima.

Međutim, ono što je kvaka u celoj priči je upravo to da je nama potreban drugi, potpuno drugačiji, naša sušta suprotnost, koji je uvek u podređenom odnosu u odnosu na nas, da bi sami sebe definisali.

U delu Orjentalizam vidimo da se Evropa izgrađuje i jača naspram Orijenta kao svog skrivenog ja, i da je isti taj Istok služio u definisanju Zapada. Naime, Orijent  predstavlja našeg suparnika u kulturi i jednu od naših najdubljih  i najčešćih slika o drugome. Ono što za nas može biti zanimljivo je to da kao što za razvoj i održanje svake kulture je potrebno postojanje drugog, tako i pri promišljanju o sebi neophodan je drugi, različiti i kompetitivni alter ego.

Primeri koji danas gotovo da izbijaju u prvi plan su marginalizovane grupacije, koje po svojoj suštini naizgled bivaju isključene iz društva. Naime, bolesni, LGBT populacija, izbeglice, rasne i etičke manjine, siromašni, beskućnici, stari ljudi, stranci, ratni veterani… ukazuju nam na svoju naizgled drugačijost koja ih čini manje vrednim i automatski ih stavlja u jedan podređeniji položaj, a samim tim biva i takav tretman, kao i odnos prema njima. Međutim, ono što je bitno imati u vidu je činjenica da su to obični ljudi koji su socijalno i medijski nevidljivi, a ustvari bitni za naše lično pozicioniranje u društvu, jer upravo poredeći se sa njima mi izmišljamo svoje lične predstave. Stoga,  nikada ne treba zaboraviti da sutra i mi možemo biti na tom mestu, i u toj poziciji.

Danas, kada znamo da su naši identiteti fleksibilni, ova priča i sam putokaz metafore Orijent može nam pružiti dodatnu perspektivu u daljem ličnom osmišljavanju i konstrukciji, imajući u vidu suštinsku nejednakost u relaciji sa drugim koji povlači za sobom uvek određene interese.

foto:  Danilo Rizzuti at FreeDigitalPhotos.net