Optužba - FEST film

„Optužba“ pokreće važno društveno pitanje

Francuski film nije ostavio publiku FEST-a ravnodušnom, a neće ni svet

Tekst: Dragana Daničić

Žan je istaknuti francuski ekspert, a njegova supruga Kler esejistkinja poznata po svom radikalnom feminizmu. Imaju uzornog sina Aleksandra, studenta prestižnog američkog univerziteta. Tokom kratke posete Parizu, Aleksandar upoznaje Milu i poziva je na zabavu. Sledećeg dana, Mila podnosi tužbu protiv Aleksandra zbog silovanja.

Meni je ovaj film bio težak. Ne nužno za shvatiti ili vizuelno. Ne ni zbog priče. Mislim da su odlično uradili posao, jer je trebalo prikazati određenu težinu koju ova tema nosi. Trebalo bi da bude nelagodan. Scene suđenja su preduge za moj ukus, zbog čega mi se film nepotrebno činio još dužim, na momente. Verujem da je i glumcima bilo naporno da ih snime. Zahtevno i kompleksno delo.

Do kraja, film “Optužba” drži pažnju i igra se umom gledalaca. Je li optuženi kriv ili se devojka koja ga je tužila samo poigrala sa njim iz osvete? Možda ju je bilo sramota da prizna da je dobrovoljno pristala na seksualni odnos jer dolazi iz tradicionalne jevrejske porodice u kojoj je čednost osnovna vrlina? Kraj nudi odgovor, ali ne dovoljno precizno. Ostavlja gledaocu da sam prosudi.

Dvoličnost (francuskog) društva je jasna kada su u pitanju slučajevi seksualnog zlostavljanja. Ali nije sve crno ili belo.

Jedan aspekat se bavi migrantima koji čine prestup i onima koji ih napadaju ili brane, drugi osuđivanjem žena kojima kao da nije dovoljno što su žrtve. Treći pak nudi priču o prebrzom krivljenju optuženih muškaraca. A tu su i strogo pravosuđe, linč medija, sukob javnog mnjenja i političkih interesa, roditeljska briga, te sindrom žrtve.

Film se bavi temom silovanja kroz prizmu filozofije –  šta je silovanje? Da li je to kada žrtva jasno odbija seksualni čin koji se nastavlja od strane počinioca ili se uvažava kao takvo i ako žrtva nije artikulacijom uspela da odbije, ali se tako oseća? Ne postoji formula u kojoj bi u sivoj zoni mogao jasno da se protumači pristanak ako žrtva ćuti. Upravo to – da li si silovan i ako ćutiš, a ne prija ti ili se to ne računa? A ukoliko pristaneš na radnju pod manipulativnom mentalnom prisilom? Sve su to pitanja koja se protežu kroz radnju filma, ne moj lični stav. Nameće se i tema lošeg sistema u koji bi se osuđeni vratio svom životu nakon odslužene kazne, o žrtvi koja mora da se nosi sa traumom, kao i o mladosti koja oboma biva upropašćena u svakom scenariju.

Film otvara mnoga pitanja, ali ne nudi odgovore. Nudi samo pregled pojedinih situacija i kao da želi da poruči da se njima sam moramo baviti na nivou društva, pa i globalno. Dok se triler i melodrama prepliću, scenario Atala i Jel Longman fokusira se na empatiju, ne uzdržavajući se da zauzme stranu.

Svetla tačka je Kamil Razat, koju moram da spomenem, mada ima sporednu ulogu u samo nekoliko scena. Mlada glumica u usponu koja tumači ulogu Kitri, a koju svi znamo kao Kamil iz Netfliksove serije „Emili u Parizu“.

foto: Promo