Kosmicki moljac Sonja Iglic 01

Kosmički moljac: Izložba minijature Sonje Iglić

16-25. marta u Maloj galeriji ULUPUDS-a

Kosmički moljac nije običan moljac, to je moljac koji se sastoji od zvezdane prašine, duše i od večite težnje da se spoji sa svetlosnim izvorom. Njegov jedini cilj je da se spoji sa svetlom meseca i zvezda, odakle i potiče. Na izložbi su u različitim formama prezentovane minijature, ogrlice, narukvice, broševi, kao i originalni crteži.

Telo i duša kosmičkog moljca su jedno, međusobno se dopunjuju. On osluškuje poruke duše i rado ih prati jer zna da na taj način nikada ne može skrenuti sa puta. Kosmički moljac simbolično ukazuje na suštinu života kojoj kao ljudska bića treba da težimo, a koju često zapostavljamo pritisnuti zahtevima modernog načina života. Pa ipak, sva ta pitanja i nedoumice koje nosimo u sebi, pre ili kasnije isplivaju na površinu. Šta je duša, a šta intuicija i čemu ona služi?

Kosmički moljac nas podseća na činjenicu da je naša duša naš unutrašnji kompas koji nas nikada ne može prevariti. I upravo zbog toga, jedino šta treba da uradimo jeste da se samo malo umirimo i naučimo da slušamo intuiciju koja je jezik naše duše. Intuicija nas nikada neće poslati putem kojim ne treba da pođemo. Ona nas uvek usmerava ka ličnom svetlu, kao onome što će u nama stvoriti vatromet kojim ćemo osvetlili svoj put. 

Insektarijum kao forma prezentacije

Prvi način prezentacije nakita (broševa, privezaka) je u formi insektarijuma, simbolično naglašavajući individualnost svakog primerka, a samim tim ukazujući na raznovrsnost ljudskih duša i njihovih priroda. Nakit prikazan u ovakvoj formi sada dobija i dodatnu funkciju dekora i kao takav ulepšava prostor u kome se nalazi.

Na mestu na kome bi se u insektarijumu nalazio latiniski naziv vrste insekta koji je prikazan, nalazi se ime kosmičkog moljca koji ukazije na simboliku tog konkretnog primerka 

Zvono kao forma prezentacije

Nakit je u ovom slučaju prikazan pod staklenim zvonom kao specijalni kolekcionarski primerci. Simbolično prikazuje osetljivost ljudskih duša i ukazuje na važnost delikatnog ophođenja kako prema sopstvenoj, tako i prema susednim dušama na koje nailazimo tokom života.

Na ovaj način, svaki komad nakta dobija svoje mesto i zajedno postaju jedan vid skulpture koji i u domu ne prestaje da podseća na svoju suštinu.