IVERJE foto Lidija Antonovic

Dani Smiljani Mandukić ovog oktobra u Beogradu

Drugi deo umetničko-edukativne manifestacije posvećene velikoj koreografkinji Smiljani Mandukić počinje u petak 11. oktobrau Bitef teatru predstavom Teorija strunai trajaće dva dana. Pred svaki program će biti održan flešmob „Trgovi plešu“ gde će svi imati priliku da uživaju i priključe se plesnim pokretima Smiljane Mandukić na Trgu Mire Trailović.

Petak, 11.10. u 20 časova: TEORIJA STRUNA

Nakon predstave sledi razgovor sa učesnicima

Predstava „Teorija struna“ nastala je kao rezultat ko-autorskog rada žena starosne dobi između 50 i 60 godina, koje su nekada plesale u studiju Dubravke Maletić, nekadašnje igračice i učenice Smiljane Mandukić. Sada, 30 godina nakon poslednjeg zajedničkog nastupa, okupile su se kako bi promišljale o sebi, promenama koje su se u međuvremenu dogodile, svojoj poziciji u društvu koje se takođe menja, očekivanjima od „žene određene dobi“ na koja ne pristaju i svojim intimnim pričama o kojima žele da govore.

Ovaj ples je izvođenje stalne tenzije između opštih slika o ženi i specifičnosti ličnih istorija, stremljenja, odnosa prema sebi i životu. Teorija struna (koja se razvila u okviru fizike kao pokušaj opisivanja svih poznatih osnovnih sila i stanja materije) se koristi kao metafora “ženskog principa” i zajedništva, ali se rizomatski otvora i za drugačija čitanja.

Predstava je nastala u produkciji Centra za umetnost pokreta PERPETUUM. Koncept i dramaturgija: Marko Pejović. Koreografija i izvođenje: Branka Baretić Milenković, Danijela Radosavljević Pantić, Marina Nisić Maraš, Stanislava Maksimović Raičević, Svetlana Mojsilović Đurović.

Subota, 12.10. u 18 časova: IVERJE

Premijera dokumentarno umetničkog filma

Nakon prikazivanja sledi razgovor sa učesnicima

U junu ove godine u Bitef teatru premijerno je izvedena plesna predstava „Iverje“ u okviru junskih „Dana Smiljane Mandukić“. Početna tačka procesa rada na predstavi je bila anamneza tri generacije članova porodica Kojadinović, Đorđević, Minić i Gallon, neizlečivo zaraženih igrom.

Plesni susret 20-godišnjeg Andrea Gallona, igrača Orlando Baleta (SAD) i njegove bake Natalije Đorđević, stare 95 godina, nekadašnje igračice Smiljane Mandukić i kasnije balerine u Narodnom pozorištu, kao i igrača više generacija, pokušaće da odgovori na pitanja: Da li postoji genetsko pamćenje pokreta? Da li se ljubav ka igri prenosi sa generacije na generaciju? Koja su fizička ograničenja koje godine donose, i da li se može jednako uzbudljivo i nadahnuto igrati rukama, glavom, očima?

Sam proces rada na predstavi, kao i predstava i intervjui sa učesnicima zabeleženi su kamerom Milutina Labudovića. On, zajedno sa rediteljkom i koreografkinjom predstave Sanjom Krsmanović Tasić potpisuje režiju ovog filma. Jugoslav Hadžić je autor muzike.

Film „Iverje“, nakon filma „Telo pamti“ nastalog u prošlogodišnjoj produkciji „Dana Smiljane Mandukić“ i Umetničke Utopije, ima kao misiju očuvanje nematerijanog plesnog nasleđa savremene umetničke igre u Srbiji.

U filmu igraju i govore: André Gallon, Natalija Đorđević, Jelena Minić Gallon, Gordana Kojadinović Balić, Danica Gallon, Ljupče Đorđević, Sara Tasić, Divna Petrović.

Članovi grupe „Starogradska Srbija”: Stanislav Rakulj, Katarina Latinović, Voja Zlatanović, Bilja Ilić, Dragoljub Denić, Dušica Aleksov, Božidar Pribaković, Vesna Uskoković.

U filmu se koriste delovi baleta „Krcko Orašćić” („Щelkúnčik”) Petra Iljiča Čajkovskog, kao i varijacija iz baleta „Gusar” („Le Corsaire”) Adolfa Adama.

Predstava i film IVERJE su deo projekta Plesa zajednice koji je pokrenut na prvim „Danima Smiljane Mandukić“ 2017. godine.

 

Subota 12.10 u 20 časova: VRTENJE – Esej u pokretu

Priču o svojih 37 godina života na sceni Sanja Krsmanović Tasić će ispričati plesom i glumom kroz vrtenje, povezujući i isprepletajući umetničke, filozofske, spiritualne, antropološke i druge aspekte veštine koju razvija i usavršava više od 25 godina.

Forma predstave je esej u pokretu koji će sadržati fusnote, sastavni deo svakog eseja, koje će birati publika, time određujući sadržaj predstave, jer sve fusnote neće imati mogućnost da se otkriju tokom ograničenog vremena trajanja eseja-predstave.

Ovo je autorkin peti pozorišni esej nakon predstava „Priče hleba i krvi“, „O s(a)vesti“, „Sestre po oružju“ (Novi Zeland/Srbija) i „Smiljana Mandukić – Esej u pokretu“.

„Dani Smiljane Mandukić“ održani su prvi put u junu 2017. godine povodom četvrt veka od smrti te umetnice.

Manifestacija je osmišljena kao vid edukacije novih naraštaja o ličnosti i delu te važne koreografkinje, ali i zbog arhiviranja, digitalizovanja i čuvanja od zaborava važnog segmenta istorije i tradicije srpske umetničke igre, kao i zbog vidljivosti i podrške aktuelnim i budućim domaćim umetnicima, igračima i koreografima savremene igre. Cilj projekta je podsećanje na život i delo Smilje Mandukić, na njenu ulogu i značaj u etabliranju savremene igre u Srbiji, ali i poziv na preispitivanje i kritički osvrt na položaj i situaciju savremene igre u Srbiji u 21. veku, na situaciju savremenih i samostalnih umetnika iz oblasti plesa onda i sada.

Smiljana Mandukić (1908-1992), plesačica, koreografkinja i plesna pedagoškinja, jedna od začetnica savremene umetničke igre u Srbiji.

Rođena je u Beču, ali je živela je stvarala u Beogradu, gde je osnovala i više od tri decenije vodila plesnu trupu Beogradski savremeni balet Smiljane Mandukić, u okviru koje je ostvarila više desetina vrednih koreografija.

Autorka je knjige „Govor tela“ o svom konceptu rada na pokretu.

Umetnički i pedagoški rad Smiljane Mandukić obeležio je mnoge stvaraoce i pedagoge savremene umetničke igre na domaćoj sceni. Udruženje baletskih umetnika Srbije od 2012. godine dodeljuje nagradu „Smiljana Mandukić” za najbolju interpretaciju savremene igre.