Korice BREME

“Breme”, norveškog autora Gunstejna Bakea, u Poletu

Predstavljanje knjiga iz projekta “Preko horizonta: međukulturni mozaik savremene evropske književnosti”, izdavač Heliks nastavlja! Sledeće nedelje, 26. februara (sreda), biće održana promocija knjige “Breme”, norveškog autora Gunstejna Bakea, u Poletu (Cetinjska 15, Beograd) u 18h.

Njegov prethodni roman “Mod i Aud” smo imali prilike da predstavimo čitaocima u Srbiji zajedno sa autorom.

Na promociji će govoriti:
Dragana Kovačević – književni kritičar i novinarRadoš Kosović – prevodilac Katarina Ješić – urednik u Heliksu

U savremenom društvu više gotovo ništa čoveka ne može da pomeri, iznenadi, oduševi ili začudi. Jako je teško u takvom svetu jednom piscu da svoju publiku, ionako oguglalu na ono što se u književnosti i medijima nudi, zainteresuje ili dirne. Međutim, norveški pisac Gunstejn Bake je autor koji ima šta da ponudi i prikaže publici širom sveta.

Roman Breme drugi je naslov ovog pisca koji možemo čitati u prevodu na srpski. Prvim romanom pod nazivom Mod i Aud – roman o saobraćaju Bake se srpskoj publici predstavio kao intrigantan i originalan autor koji potiče iz jednog podneblja nimalo sličnog našem, te mu je i način razmišljanja i pisanja nešto nama strano i neobično, ali baš zbog toga veoma privlačno.  

Žanrovski nedefinisan, upravo poput prethodnog romana, nagrađenog Evropskom nagradom za književnost, i roman Breme napisan je stilom jednog pažnje vrednog autora. Breme je roman podeljen u kratke celine; pojedina poglavlja su klasično narativna, u realističkom tonu, poneko je filozofski traktat ili esejističko obrazlaganje, dok su pojedina pravi poetski uzleti. Takav je početak poglavlja Nestvarnost: „Crna je kafa koju je skuvao. Gusta i crna kao katran. Kao ogrtač usamljenosti, krv usamljenosti. Koliko je pije, toliko njome premazuje usnu šupljinu. To mu je navika. Dnevna džezva… Godine, dani, obrtaji. Snaga izvesnih trenutaka. Nevažnost drugih. Dobovanje kiše, poput koščice u potiljku. Tanani neuništivi čekić sna. Bela prostorija među borovima.“ S druge strane, Bake će egzaktno u jednom kratkom pasažu objasniti kako nastaje mekonijum. 

Koristeći oprobanu tehniku izgradnje paralelnih narativa (u romanu Mod i Aud paralelno se odvijaju priče o ocu i ćerki koji su preživeli saobraćajnu nesreću, ostavši bez majke i sestre bliznakinje) u ovom romanu autor gradi tri narativa uporedo, iako su svi vremenski i prostorno distancirani. Moskva 1860. Grurudalen 1979. Meksiko 2013. U delu priče koji je vremenski najranije smešten Bake govori o istorijski stvarnom liku mlade žene, Julije Pastrane, koja je usled tada nepoznate bolesti bila prekrivena dlakama svuda po telu, te je prozvana Žena majmun. O Juliji Pastrani snimljeni su dokumentarni filmovi, ali svi su oni u fokus stavili njen fizički izgled. Kroz roman Breme, autor je pokušao da približi čitaocima njene misli i osećanja u periodu trudnoće. Strepnja da li će dete imati ljudsko obličje ili će biti majmunoliko, težina uslova života cirkuske nakaze, grozota u ophođenju prema njoj i dubina depresije i crnila koji vladaju njenom psihom, samo su neke od stavki koje pretresa autor. 

U narativu koji prati događaje krajem prošlog veka psihički nestabilan junak Fin pronalazi preparirano Julijino telo na deponiji i odnosi ga u svoj stan da s njim razgovara i ispija kafe, kao u nekom pervertiranom odnosu čoveka i lutke na naduvavanje. Konačno, 2013. godine Julijini ostaci poslati su u Meksiko kako bi se dostojno sahranili, a u pratnji se nalazi mlada novinarka Kira, koja ni sama nije pošteđena svojevrsne tragične sudbine. 

Ovaj roman, telesan i fizički, gotovo taktilan, govori o životu, o nastajanju novog života i njegovim potencijalnim oblicima. Kontemplativnih teza o životu i smrti u romanu ima dosta: „Život uprkos svemu ne staje, samo se nastavlja da bi se snašao, takoreći da bi preživeo, a šta bi drugo i radio? … Smrt nosimo u sebi, nije spolja. Malo pomalo, postajemo ona.“ Ili: „Život je sve što postoji, pa i kada je izvan domašaja.“ Na drugom mestu: „Stvar je u tome što je život u startu upravo pomalo predug, a osim toga i preširok, suviše prostran, ili ako obrnemo: ljudi su prekratki, premali, preuski za život.“ 

Linije povezanosti različitih delova teksta nije lako uhvatiti. Sa ovim romanom čitalac će se doslovno boriti kako bi se tekst pred njim otvorio u svoj svojoj sadržajnosti. Sloj po sloj, od bizarnosti i groteske do senzualne i nežne lirike, Breme je izvanredan roman vredan svakog napora u čitanju.