Ruminacije korice

Filip Grbić: Ruminacije o predstojećoj katastrofi

 

Junak romana, Filipa Grbića,  “Ruminacije o predstojećoj katastrofi” uhvaćen je u vrtlog vlastitih misli o „katastrofi“ koja „predstoji“ na svakom nivou egzistencije: od najneposrednijeg, onog intimnog, preko geopolitičkog, do najopštijeg – metafizičkog i religioznog. On je mlad i obrazovan, ali ostaje nejasno kako konkretno zarađuje za život. Roditelji mu plaćaju račune. On se s velikom žestinom bavi svojim „duhovnim usavršavanjem“, ali njegov psihijatar, doktorka Perišić, smatra da je zbog te svoje prenaglašene potrebe zapostavio profesionalno usavršavanje i agresivniju borbu za mesto u društvu.

Dakle, takav, depresivan i anksiozan, Lazar u jeku turističke sezone kreće sa svojom mladom ženom na desetodnevni letnji odmor na ostrvo Krit. Za razliku od meditacije ili kontemplacije kojima se, čak i kad leži na plaži, čovek ponekad prepušta bez rizika, jer one imaju uglavnom blagotvorno dejstvo na onoga ko ih upražnjava, junak ove priče upada u ruminacije, koje predstavljaju oblik mišljenja u kome se onaj ko misli uvek iznova zapliće u zloslutne, repetitivne, crne misaone krugove iz kojih nikako ne uspeva da pronađe izlaz.

[su_pullquote]Filip Grbić (1984) Rođen u Beogradu. Završio Treću beogradsku gimnaziju. Diplomirao filozofiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Predaje filozofiju u Gimnaziji „Sveti Sava“ i radi kao bibliotekar u Ugostiteljsko-turističkoj školi. Član Udruženja književnih prevodilaca Srbije. Prevodi sa ruskog, nemačkog i engleskog jezika. Ruminacije o predstojećoj katastrofi je njegov prvi objavljeni roman.[/su_pullquote]

Lazara proganjaju crne misli, ali naporedo s tim crnim mislima, on ima prave duhovne uzlete i njegova razmišljanja sadrže nadahnute i ponekad veoma provokativne uvide u istoriju, politiku, književnost, filozofiju i teologiju. On je u isto vreme gnevan i smušen, privlačan i odbojan, zadrt i velikodušan, zabavan i dosadan.

U nastojanju da spase svoj brak, koji je u ozbiljnoj krizi, mladi supružnici odlaze na putovanje, ali umesto priželjkivanog pomirenja, svađe i nesporazumi još prvog dana letovanja eskaliraju na veoma buran način, tako da se bračni partneri razilaze, pronalazeći usput društva koja im po karakteru i sklonostima više odgovaraju. Lara se odaje pijančenju s koloritnim, upečatljivim i bahatim Rusima, a Lazar biva uvučen u komplikovane intimne odnose unutar jedne naizgled gotovo idealne nemačke porodice – druželjubivog i radoznalog bračnog para sa decom. Početno oduševljenje novim prijateljima, koje je osvojilo razdvojene Laru i Lazara, neće dugo potrajati.

Konflikt između junaka, dostiže kulminaciju, ali pre završetka letovanja u taj konflikt se upliću neočekivane, urnebesne i dobronamerne sile koje ih vraćaju jedno drugom.

Lazareva razmišljanja o katastrofi nisu prolazna i zato ostaje neizvesno šta je, zapravo, uzrok njegovih ruminacija: da li je to njegova neuroza ili katastrofa zaista preti planeti, ljudskom rodu, njegovoj zemlji, njegovoj porodici, njemu lično… I da li će se bilo kakva katastrofa zaista dogoditi, ili je katastrofa nešto, što je u večitom dolaženju?