Nakon “Fejsbuk predatora”, psihoterapeut, bubnjar i pisac Marko Braković predstavio je, na tek održanom Sajmu knjiga, svoj novi roman, pod nazivom “Tablet.
“Nakon uspeha Fejsbuk predator, poželeo sam da odem korak dalje i ’zagazim’ u sferu geopolitike i farmakoindustrije. Želeo sam da čitaocima otkrijem neke tajne posla kojim se bavim, ali ujedno ih i ohrabrim da rade na sebi,” izjavio je uoči predstavljanja svoje nove knjige Marko Braković. Šta još o romanu Tablet i vremenu u kojem živimo ima da kaže ovaj autor, saznajte u intervjuu:
LW: O svom novom romanu Tablet kažete da je on “prikaz surove svakodnevice modernog doba u kojem živimo”. Šta je to što naše vreme čini takvim, tj. gde grešimo?
Marko: Mislim da je život oduvek surov, ali mi se čini da je potrošačko društvo u poslednjih desetak godina ozbiljno uzelo maha. Živimo neku bizarnu vrstu ekonomskog darvinizma, a prirodna selekcija je po pravilu surova i bez etike. O tome zapravo i govori dobar deo mog novog romana.
LW: U romanu su opisane psihoterapijske seanse sa različitim tipovima ličnosti, kojima to? Da li su to ličnosti koje su i Vama kao psihoterapeutu bile zanimljive?
Marko: Da. Bilo je tu svega. Konkretno, u romanu možete saznati kako se radi sa ljudima koji su seksualni zavisnici ili imaju napade panike. Ja sam u svojoj praksi radio sa zaista velikom paletom problema ali nisam psihoterapeut koji daje dijagnoze jer mislim da od toga nema puno „vajde“ u radu. Treba razumeti čoveka i steći njegovo poverenje. To je mnogo važnije.
LW: Koje mesto u našim životima zauzima farmakoindustrija i kako nam ga ona oblikuje?
Marko: Bojim se da je cilj da svako guta poneki lek. Ogroman novac je tu u igri. Nažalost. I o tome sam pisao u Tabletu.
LW: U svojoj novoj knjizi govorite i o tome kako bi trebalo da radimo na sebi. Šta to podrazumeva? Odakle početi?
Marko: Treba biti introspektivan, što znači preispitivati samoga sebe. Treba početi od napuštanja laganja samoga sebe i razmišljati o tome ko smo mi i šta zaista želimo. Ovo je jedna veoma ozbiljna disciplina i mnogi ljudi za nju nisu ni sposobni. Ipak, treba pokušati.
LW: Da li i muzika može da bude kao psihoterapija, i kako Vi na to gledate kao bubnjar, i kao psihoterapeut?
Marko: Kako da ne! Čak postoji i muzikoterapija. Rusi odavno to koriste, kao i Amerikanci, a toga ima sve više i u svim ostalim delovima sveta. Muzika svakako može da bude jedna vrsta eskapizma i pomoći ili čak i samopomoći.
LW: Često ste govorili i pisali o muško-ženskim odnosima. Zašto se, pored finansijskih razloga, koji su čest izgovor, u današnje vreme ljudi odlučuju na brak tek u tridesetim godinama? Da li je ta granica prirodno pomerena ili?
Marko: Ima od svega po malo. Prvo, ovde je užasno teško rešiti stambeno pitanje. Takođe, ljudi sve manje žele da prave kompromise i okrenuti su prvenstveno sebi. Brak je i veliki ekonomski projekat, a država skoro nikako ne stimuliše natalitet, čak naprotiv. Kada se sve to sabere, imamo ovo stanje kakvo je danas. Srbija stari i umire.
LW: U današnje vreme, tabu je i starenje. Da li nas strah od starenja plaši više i od samog kraja? Zašto?
Marko: Kompletna religijska dogma je zapravo dobar način da se strah od smrti naplati, institucionalizuje i time ljudi drže pod kontrolom. Zato je političarima crkva veoma bitna. Nema drugih razloga i to treba što pre shvatiti. Tako je skoro svuda. Svako se plaši smrti i to je normalno. Nema zemlje za starce. Malo gde je njima lepo. Možda u Skandinaviji.
LW: Kako ste zadovoljni proteklim Sajmom knjiga?
Marko: Prošlo je sve odlično i mojih knjiga će biti i u nekoliko zemalja regiona. Očekujem možda i veći uspeh nego što je imao Fejsbuk Predator. Sada ipak imam više iskustva nego kada sam pisao prvi roman.
LW: Da li već razmišljate o novom romanu i šta se novo dešava na polju Vašeg muzičkog stvaralaštva?
Marko: Svakako da već imam ideju za treći roman, ali ne bih još ništa da otkrivam. Što se benda tiče, moji momci iz Grupe Tri i ja imamo već zakazanu seriju nastupa sve do Nove godine, a u februaru slavimo pet godina veoma aktivnog rada i sviranja širom Srbije.