image002 7

Život gvozdenodopskog čoveka Beograda

Aprilsko predavanje na Tribini ljubitelja istorije Beograda. je “Gvozdenodopsko okruženje i socijalne transformacije: stanovanje u Beogradu u I milenijumu pre n.e.”, a predavač je Dragana Stojić, arheolog. Predavanje će biti održano u ponedeljak, 6. aprila u 18h u Konaku Kneginje Ljubice.

Predavanje ima za cilj da približi svakodnevni život gvozdenodopskog čoveka Beograda i okoline.

Gvozdeno doba obuhvata prvi milenijum pre n.e. To je razdoblje kada je čovek ovladao tehnologijom izrade predmeta od gvožđa, vreme migracionih kretanja i socijalnog raslojavanja. Bogati tumuli sa importovanm prilozima svedoče o kontaktima sa arhajskom Grčkom kulturom i izdvajanju društvenih grupa visokog statusa.

Razvoj zemljoradnje uz stočarstvo doprinosi stabilizaciji života u starijem gvozdenom dobu. Naselja koja su relativno dobro očuvana mogu se svrstati u tri tipa. Najbrojnija su neutvrđena ravničarska naselja sezonskog karaktera, koja se podižu na visokim rečnim obalama. Stanovalo se u zemunicama i poluzemunicama, ali i nadzemnim kućama.

(Šljunkara, Asfaltna baza) Naselja koja su podignuta na uzvišenjima kao što su telovi i gradine, zaštićeni su odbrambenim rovovima ili šančevima. (Belegiš Šančine) Prisustvo Kelta u mlađem gvozdenom dobu, otkrivamo preko grobova iz Karaburme i Rospi Ćuprije, Novih Banovaca, Zemuna, Progara… Kelti su najčešće birali ravničarske terene na obalama velikih reka, na kom su osnivali privremena naselja. Tragovi ovih naselja iz 3. veka p.n.e. još nisu otkriveni.

Prvi tragovi stambenih objekata Skordiska u Podunavlju datiraju iz vremena kraja II i početka I veka p.n.e. Svoje domove grade u okviru utvrđenih naselja, tzv. oppiduma, (StariSlankamen) kao i van njih, na otvorenom, ravnom prostoru u manjim naseobinskim zajednicama, tipa manjih sela.