Posle Igre Plakat

Premijera predstave Posle igre

U sali Amerikana Doma omladine Beograda, u utorak 8. aprila od 20 časova, premijerno će biti izvedena predstava “Posle igre”. Ovaj komad, čiju režiju potpisuje Ana Konstantinović, nastao je kolektivnom kreacijom iz istraživačkog procesa grupe mladih umetnika.

Među njima su dramaturg Ana Đorđević, scenograf Višnja Vujović, autor video rada Lazar Radić, dizajner zvuka Sofija Jovanov, muzičari Ana Đorđević i Nikola Janković, te glumci Katarina Dimitrijević, Željko Maksimović, Nemanja Oliverić, Ana Stojanović.

Prva repriza komada „Posle igre“ biće izvedena u sredu, 9. aprila od 20 časova u sali Amerikana Doma omladine Beograda. Ulaznice su u prodaji preko EVENTIM mreže, po ceni od 500 dinara, dok je za grupe preko 10 posetilaca cena ulaznice 400 dinara.

Predstava je nastala kao koprodukcija udruženja “Eho animato” i Doma omladine Beograda, uz podršku Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije.

Početna inspiracija za predstavu „Posle igre“ bio je mit o Orfeju i Euridici – mit o ljubavi, umetnosti,verovanju i sumnji. “Mit naravno ima bezbroj nivoa i tumačenja i vodio nas je kroz proces, mada smo se i dosta udaljili od njega. Istraživali smo obrade ovog mita kroz različite vidove umetnosti – slikarstvo, muziku, film, literaturu, ples. Iz svih tih materijala, tražili smo ono što je za nas u ovom trenutku i na ovom mestu delovalo najbitnije”, objašnjava Ana Konstantinović.

U predstavi su korišćeni delovi teksta Žana Anuja, Tenesi Vilijamsa i Vaska Pope, a na pitanje zašto se odlučila da “Posle igre” bude naziv predstave, Ana kaže: „To je naziv pesme i ciklusa poezije Vaska Pope, a i sama pesma se čuje u jednom presudnom i odlučujućem trenutku predstave. Za mene ovaj naslov ima mnoga značenja, skoro na svakoj probi otkrivam neko novo pitanje na koje nemam “tačan” odgovor – Da li posle igre dolazi odmor ili umor? Da li je lepše pre ili posle igre? Ili baš tokom igre? Da li se dvoje ljudi upoznaje pre ili posle igre? Kako se sve igramo u ljubavi, u umetnosti, u svakodnevnici? Koliko se plašimo da se igramo?”