necu vise da cvetam u prazno!
necu vise da cvetam u prazno!

Neću više da cvetam u prazno!

Kratke priče o biljki mesožderki, o kaktusu i lalama…

Priča o biljki mesožderki

Bog joj dade lepotu boju, jedinstven i prefinjen izgled, najslađi miris opojnog nektara koji se širi prašumom. Obično raste među papratima u senovitim i vlažnim predelima. Privlači sve živo u svom okruženju. Tropske pčele je obožavaju. Raj je za muve, leptire, kojekakve čudne insekte, male i naivne ptice. Svi privučeni njenom divotom, hrle da je omirišu, opraše, dodatknu… Ona ih mudro pušta u svoje nežne čeljusti i pretvara ih u sokove od kojih postaje veća i lepša. Tužna i fatalna igra! Botaničari joj se dive, mistična je svim ljubiteljima prirode, a glupaci se plaše da je omirišu, da prislone svoj nos… jer, nikad se ne zna!

Priča o kaktusu

Ni on nije želeo bodlje. Bog mu je podario oklop kako bi ga zaštitio od radoznalih i žednih životinja! Obožava sunce i bez straha mu se predaje. Mnogo se razlikuje od suncokreta, koji slepo prati Sunce, ali bojažljivo, jer se plaši njegovih zraka! Kaktus retko cveta. Kažu da vredi dočekati njegov cvet. Ovaj dotični kaktus je rastao u saksiji, pažljivo i brižno odgajan od ruke pasioniranog botaničara, čija je najveća opsesija bila da dočeka cvet svog škrtog ljubimca! Odgajivač je strpljivo čekao godinama da se kaktus odluči i napokon procveta. I tako baš u sred leta, odgajivač odluči da ode na more i ostavi kaktusa samog na prozoru. A kaktus, svojeglavi, kaktus, kao da je bas to čekao! Procvetao je najlepšim cvetom, velikim poput lopte, nežno ružičaste boje. A procvetao je kome?

Priča o lalama

Rasla je iz malenih pelena, ušuškana u lukovici. Brižno probrana sorta. Zbog nje su ratove vodili i glave gubili dok su je krijumčarili poput dijamanata. Prodavali su ime i poreklo samo da bi je imali u svom vrtu. Poseduju neponovljivu, orjentalnu lepotu oblika i mirisa. Elegantna i prefinjena, krhka i opojna. Sveti gral među cvećem. Sinonim žene i njene moći! Ima je u svim bojama, od sunčano žute, jarko crvene, purpurne i one najvrednije skoro crne! Raste sa proleća i svojom krasotom ostavlja sve bez daha! Vole je ptice, vetar, pčele, leptiri, lenji bumbari, krtice, rovci, mačke, kerovi… A ponajviše ljudi! Njen polen je dragocen i čest sastojak livadskog meda. Žene je obožavaju! Beru njene raznobojne glavice i stavljaju ih u vaze. Sebično! Kao da i same nisu dovoljno lepe među ostalim cvetovima na zemlji. Retke imaju sreću da se spasu, da ne završe u vazama, oklembešenih glavica. Teško je biti najlepši cvet među lalama! Obično među prvima završe kao dekor! Neugledne lale imaju šanse da se spasu i ostave svoje lukovice do narednog proleća! Jesu li i one cvetale uzalud? Za koga?

Foto: Tijana Janković